Mnogi roditelji će se složiti da je najteži oblik iskazivanja ljubavi prema deci – upravo postavljanje granica. Primetila sam da mame i tate od svoje dece i po 10 puta zahtevaju da (ne) urade nešto i nemaju nikakvog rezultata.  Postoje roditelji koji frustrirano viču kad dete učini suprotno od onog što se od njega tražilo.

Često od roditelja čujem rečenice tipa: „Ja mu ne mogu ništa, ne prestaje da plače dok ne dobije ono što želi“. Takva deca su već naučila da su ona ta koja odlučuju, imaju kontrolu i svest da su moćnija od roditelja, što ih ne čini niti sretnim niti zadovoljnima. Njihovi roditelji su zapravo digli ruke od raspravljanja sa njima. Jednostavno idu linijom manjeg otpora u nadi da će taj period proći brzo.

Međutim, postoje i veliki broj roditelja koji često sebi postavljaju mnogobrojna pitanja vezana za ovu temu, npr.: Da li je postavljanje granica zaista važno? Čemu reći da – čemu ne? Kako da postavim granice a da pri tome ne povredim svoje dete?  Jesu li postavljene granice pravedne/stroge/razumne? Što raditi ako ih dete ne poštuje (popustiti, držati pridike, vikati, kazniti, tući)?  

Na našoj radionici, dobićete odgovore na ova i mnoga druga pitanja koja Vas muče.